projekt: SKO SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA OSIJEK
klijent: Sveučilište J.J. Strossmayer u Osijeku
tip: javno
lokacija: Osijek, Hrvatska
površina: 13400 m2
datum: 01.11.2012
status: natječaj
projektni tim: SANGRAD i AVP_arhitekti
Programom definirana parcela, projektnim prijedlogom gotovo je u potpunosti izgrađena. Slijedom različitih analiza o položaju knjižnice, odabrana je koncepcija glavnog prilaza kući prema najotvorenoj površini, zelenoj plohi nekadašnjeg športskog borilišta na istoku. Središnja zelena površina, budući trg već postoji pa se prihvaća kao činjenica i kao osnovica nove hortikulturne forme ispred građevine od centralnog značaja za cjelokupni kompleks. Na zapadnoj strani je drugi ulaz generiran programskim odrednicama za funkcionalnošću – kongresni segment koji zahtjeva jednostavan komunikacijski protok. Prema budućoj glavnoj šetnici kroz kampus knjižnica se otvara u prizemlju staklenom fasadom (izostavlja se prva opna) i velikom lođom kroz 2 kata koja se nalazi na etaži glavne čitaonice. Gospodarsko-tehnički pristup definiran je rampom na sjeveru koja se spušta u utilitarni – tehnički krater. Dane situacije daju prikaz faznosti uređenja parcele. U prvoj fazi (situacija 1:2000) zadržava se postojeća prizemna građevina uz zapadni rub parcele, dok se u drugoj fazi (situacija 1:500) prikazuje uređenje partera oko zgrade knjižnice nakon uklanjanja postojeće građevine na parceli predviđenoj za knjižnicu.
Prostornost knjižnice, baš kao i svake druge arhitektonske forme koja je na neki način utilitarno podređena, slijedi iz više izvora. Prihvaćaju se i analitički i intuitivno mjesne, klimatske, materijalne, prostorne i kulturološke karakteristike okoliša. Rješenje je proizašlo iz programskih datosti (veličina podruma) i prostorne želje k slijedu generativnog karaktera osječkog bloka (Tvrđa, Gornji i Donji grad). Knjižnica je kuća blok.
Zgrada knjižnice je dostojanstvena i na tipološkoj hijerarhiji visoko rangirana forma. Povijesno i tipološki ona je prisutna i u formi bloka, a zbog programskih i funkcionalnih odrednica u našem slučaju središnji - otvoreni prostor bloka dobiva sadržaj – programom definirani prostor multifunkcionalnih dvorana. Dvorane središnjom postavom postaju oblikovno i metaforičko srce građevine.
Važna je u danom zadatku orijentacija građevine, u vremenu gdje je energetska učinkovitost jedna od polaznih odrednica u projektiranju. Kuća se podređuje južnoj orijentaciji. Krovna ploha je kosa u nagibu prema jugu – namijenjena smještaju solarnih panela. Ljetna insolacija i kontakt sa zelenilom potiče arhitekta da stvori urezane prostore u vanjskom oplošju volumena bloka pretvarajući ih u zelene, utilitarne lođe, ugodne mikroklime, namijenjene vanjskom boravku korisnika.
Vanjske plohe pročelja riješene su u dva sloja. Prvi sloj čini neutralna, metalna, šupljikava opna koja kontinuirano prekriva vanjsku konturu građevine (izuzev uvučenih glavnih ulaza i lođa). Površina opne je ujedno jedini potrebni zaštitni film prema sunčevoj insolaciji preko kojeg je omogućen pogled iz prostora prema vanjskom okolišu. Drugi sloj čini višeslojno, kompozitno izolacijsko staklo. Na mjestu lođa je vidljiv drugi plan uvućčenih neutralnih, staklenih stijena prema zelenilu. Unutrašnjost bloka otvorena je potpuno, nefiltrirano transparentnim staklom prema događaju u bloku. Fasada dvorane u atriju je slična kao i vanjska opna, s tim da drugi sloj nije staklena, nego polusjajna metalizirana površina.
